Njegovateljica (Betreuungskraft) · Osnivačica Mementio.Care
Jasminka Trkulja
Stručnjakinja za njegu osoba s demencijom, njegovateljica prema § 43b SGB XI i osnivačica Mementio.Care.
Sedamnaest godina na istom hodniku
Već sedamnaest godina radim u zaštićenom odjelu za osobe s demencijom u domu Martin-Luther-Haus u Münsteru – u dijelu doma za njegu koji većina posjetitelja nikada ne vidi, gdje žive ljudi čija su sjećanja polako popustila svoj stisak nad svijetom.
Znam kojem se štićeniku smiri duša uz određenu pjesmu, kome vrata moraju ostati otvorena, tko je najmirniji kasno poslijepodne, a tko nije. Ništa od toga ne piše u dosjeu. To se uči polako, ostajanjem.
To znanje temelj je svega što nudim kroz Mementio.Care.
Drugačiji put u njegu
Nisam se za ovaj posao školovala kao mlada žena. U Njemačku sam došla nakon udaje, ne govoreći ni riječi njemačkog, i jezik sam učila od početka – put koji me na kraju odveo na FH Münster (Visoku školu u Münsteru).
Dok sam tek pronalazila svoje mjesto, počela sam volontirati kao prevoditeljica za useljenike iz bivše Jugoslavije. Sjedila sam pored ljudi u uredima i na sastancima gdje je razumijevanje bilo iznimno važno – i nimalo samo po sebi razumljivo. Upravo me taj rad, uz preporuku socijalne službe, doveo u njegu.
Nikada nisam zaboravila kakav je osjećaj biti sposoban, a ipak nečujan. To oblikuje način na koji danas radim s obiteljima, i jedan je od razloga zašto radim na šest jezika. Za kćer koja pokušava razumjeti dijagnozu svoje majke, ili obitelj koja se snalazi u njemačkom sustavu skrbi na drugom ili trećem jeziku, biti shvaćen vlastitim riječima nije mala stvar.
Kako taj posao zapravo izgleda
Kvalificirana sam njegovateljica prema § 43b SGB XI i radim u socijalnoj službi zaštićenog odjela. Moj se rad sastoji od tri dijela.
Sa štićenicima
Svakodnevno praćenje osoba s demencijom – struktura, poznatost i dostojanstvo koji dan čine podnošljivim, a ne zastrašujućim. Trudim se osobu prihvatiti onakvom kakva jest, a ne onakvom kakvom je dijagnoza opisuje da bi trebala biti. I ostajem do kraja: pratim štićenike kroz palijativnu skrb, u posljednjim tjednima i danima, kako nitko u mojoj skrbi ne bi taj dio prošao sam. Biti prisutna u tom trenutku za mene nije zaseban zadatak. To je isti posao, u svom najvažnijem obliku.
S obiteljima
Savjetujem rodbinu kroz dijelove na koje vas nitko ne pripremi: krivnju zbog odluke o smještaju u dom, tugu zbog toga što vas zaboravlja netko tko je još uvijek živ, praktična pitanja i ona na koja nema jasnog odgovora. Prvo slušam. Nikoga ne guram prema prihvaćanju prije nego što je za to spreman.
Sa sljedećom generacijom
Mentoricom sam studentima sestrinstva na praksi, neformalno i po vlastitom izboru. Trudim se prenijeti ono što ne piše u nastavnom planu – kako ući u sobu, kako se nositi s uznemirenošću bez pogoršavanja, kako čuvati vlastite snage kako biste ovaj posao mogli raditi i za deset godina.
Kamo ovo vodi
Sada formaliziram ono što me praksa naučila. Studiram socijalni rad, s dugoročnim ciljem specijalizacije u gerontologiji, i gradim Mementio.Care kao mjesto gdje ta kombinacija – životno iskustvo i akademsko utemeljenje – može doprijeti do više ljudi nego što to jedan hodnik ikada može.
Moj smjer je poučavanje, savjetovanje i mentorstvo: za obitelji kojima treba usmjerenje, za timove njegovatelja kojima treba praktična obuka, i sve više preko granica – na njemačkom, engleskom i jezicima Balkana.
Ideja iza Mementio.Care
Demencija se obično opisuje jezikom gubitka. Ja polazim iz suprotnog smjera – od onoga što ostaje, i od onoga do čega se još uvijek može doprijeti.
Skrb. Dostojanstvo. Povjerenje. Ne slogan. Opis onoga što se čovjeku najmanje duguje.